Legendarni vaterpolski trener, nekad igrač, Duško Dule Antunović preminuo je u Zagrebu u 65. godini. Brojna hrvatska sportska i vaterpolska obitelj ne može skriti tugu, Antunović je bio jedan od najboljih vaterpolskih trenera na svijetu, kao što je nekoć bio i velik i sjajan igrač, a svojom je životnošću bio doslovce obožavan u sportskim krugovima.

Otišao je sportski boem, veliki čovjek koji je cijeli svoj život prvenstveno posvetio vaterpolu i prijateljstvu. Prije nepuna dva mjeseca dobio je najveće priznanje HOO-a, nagradu ‘Matija Ljubek’ za životno djelo, u znak priznanja i časti za osobit doprinos sportu.

Duško Antunović rođen je 24. veljače 1947. u Korčuli, gdje se 1959. u VK KPK i započeo baviti vaterpolom. Igračku slavu ostvario je igrajući za beogradski Partizan od 1967. do 1977., a odigrao je i 150 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije.

Bio je izrazito uspješan igrač, kao reprezentativac osvajao je brončane medalje na EP u Barceloni 1970. i u Beču 1974. te zlatnu medalju na Mediteranskim igrama 1971. u Izmiru, a s Partizanom je bio prvak Europe 1971., 1975. i 1976.

Odmah nakon igračke karijere posvetio se trenerskom poslu. Prve trenerske trofeje zaslužio je s Korčulanskim plivačkim klubom, svojim matičnim klubom, osvojivši naslov pobjednika vaterpolo Kupa bivše države 1978. i Kup pobjednika kupova 1979. godine. To su do danas nenadmašeni uspjesi u povijesti KPK  i uopće u povijesti korčulanskog sporta.

Bio je jedan od najboljih trenera Mladosti. Sa Zagrepčanima je osvojio dva naslova europskog prvaka – 1989. i 1990. godine.

Duško Antunović ostat će zapamćen i po tome što je bio prvi izbornik samostalne hrvatske vaterpolske reprezentacije od 1991. do 1993. Na Mediteranskim igrama 1993. godine odveo je “barakude” do srebrnog odličja.

……..Tekst preuzet iz dnevno.hr