Uz nju je iz naše biskupije izabrana i vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika, sestra Ružica Barić. Uz njih su u Vijeće izabrani provincijal Hrvatske dominikanske provincije otac Anto Gavrić i provincijal Hrvatske salezijanske provincije otac Pejo Orkić.

Pri konferenciji djeluju Povjerenstva: za trajnu formaciju redovnika i redovnica, za predškolski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove ili su u njihovu vlasništvu, Povjerenstvo za medicinske sestre članice redovničkih ustanova, za promicanje redovničkih zvanja i Povjerenstvo za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost. Sestra Katarina Maglica je prije godinu dana uz svetkovinu svetih Anđela čuvara bila u Korčuli po treći put izabrana za vrhovnu glavaricu Kongregacije sestara dominikanki, čiji je dan utemeljenja  2.listopada 1905.godine, čiji su zaštitnici Anđeli čuvari,kao kuća matice i zajednica sestara u Korčuli,i dječji vrtić Anđeli Čuvari(130 djece)pod istim su krovom. Časna majka Katarina Maglica objašnjava da vrhovna glavarica može biti samo dva mandata za redom. Ona je tu vrhovno odgovornu dužnost obnašala kroz dva mandata od 1995. do 2007. godine, zatim je šest godina mandatnu ulogu predala sestri Dolores Matić, i nakon šest godišnje savjetnice i ekonoma, redovnice su joj odlučile dati treći mandat koji je u tijeku,rekla je Maglica. Po njezinoj priči veliki su zadaci u svim samostanima Kongregacije po cijelome svijetu, uz molitvu, učenje, poslanje i zajedništvo, ali i u vlastitom životu treba dodati puninu Isusove ljubavi i prepoznati Boga u ljudima i događajima. Posvuda se govori o kvaliteti života, dok sestra Katarina Maglica savjetuje govoriti o punini života, jer Bog je gospodar života pojedinaca i zajednica.

U matičnoj kući samostana “Anđela Čuvara” u Korčuli 41 redovnica služe Bogu, Redu i Narodu. Uz svoju bjelinu, smijeh i rad prepoznatljive su u Korčuli gdje je i kolijevka svih dominikanki. Pomažu građanima na razne načine, vode i domaćinstvo braći dominikancima, brinu se za urednost crkve i liturgijsko pjevanje. Sestra Maglica je rođena 1951.godine u Sinju. Redovnicom je postala 1966., a doživotne zavjete je položila 1978. Na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu je studirala hrvatski jezik i pedagogiju, dok je u Rimu studirala dominikansku duhovnost. Bila je učiteljica i kandidatica, prva savjetnica i tajnica, priora samostana u Korčuli, i nastavila kao Vrhovna glavarica Kongregacije čija se zajednica razlikuje od pojedinaca. – Ne dijelimo, nabavljamo, financiramo i kupujemo što je potrebno. Mi dominikanke nismo strogo ovisne jedne o drugima, sve su zajednice posebno ovisne, svaka pridonosi – odgovor je vrhovne glavarice, koja je odgovorna za kongregaciju. Sa sestrama u svijetu je povezana sastancima, susretima, seminarima, dogovorima iznošenjem onoga što se i kako treba raditi. – S povjerenjem krećemo naprijed uz Božju providnost, ostajući vjerne lozinki svojih prvih sestara:Bogu na slavu, Redu na ponos, Narodu na korist. A ta korist je počela u Korčuli – priča sestra Katarina Maglica, kada je samostan Anđela čuvara zaživio 1905. godine kao kuća matica nove Kongregacije koju je podigao iz postojećih zajednica u Šibeniku i Splitu hrvatski dominikanac otac Anđeo Marija Miškov.

Samostan je odmah postao kuća novicijata. Godine 1906. otvoren je dječji vrtić. Privatna ženska građanska škola odobrena je 1910. godine, pravo javnosti dobila je 1921., a 1915. Godine otvorena je ženska pučka škola s pravom javnosti. Sestre su odgojile naraštaje djevojaka u kršćanskom i hrvatskom duhu. Tijekom II. svjetskog rata samostan je bio razrušen, a sestre su proživjele teške dane i godine. U vrijeme komunizma zabranjen je svaki javni odgojni rad. Sestre su od samih početaka na Korčuli skrbile za stare i nemoćne u staračkom domu Zaklonište. Otvorile su prvi laboratorij u gradu i počele sa zdravstvenom skrbi. Nakon ublažavanja političkih prilika 70 – ih godina prošlog stoljeća sestre su ponovno otvorile odgojno obrazovnu ustanovu dječjeg vrtića, a nakon otvaranja Doma zdravlja u Korčuli bile su većinski dio radnog osoblja. I danas je samostan Anđela čuvara kuća matica Kongregacije i kuća novicijata. Nakon demokratskih promjena sestre se stručno osposobljavaju za rad u predškolskom odgoju i danas uspješno rade s djecom u vlastitom, suvremeno opremljenom vrtiću koji svojim radom obuhvaća sve dobne skupine djece. Daju satove iz stranih jezika, glazbe i matematike. Prisutne su u školskom vjeronauku i župnoj katehezi u Korčuli i okolnim župama.

Geslo “BOGU, REDU, NARODU” pod kojim je otac Miškov postavio na noge Kongregaciju, sestre nastoje ostvarivati i danas, priča sestra  Maglica. – Sestre često muči problem da u potpunosti ne vrše karizmu svoga reda – ne propovijedaju! Još nije dozrelo vrijeme da o onome što studiraju i razmatraju, što iskustveno doživljavaju o Bogu, progovore sa propovjedaonice. Ne gubimo nadu, niti se osjećamo zakinute. Ostaju nam školske katedre, ostaje nam katehizacija, duhovne vježbe djevojkama, duhovni nagovori u raznim okolnostima, direktna komunikacija s onima s kojima radimo i s kojima se susrećemo, ostaje nam pisana riječ. Najvažnije od svega je propovijedanje životom, a ono je najglasnije, najdalje se čuje i ostaje najupečatljivije, dugo se pamti – njezino je glasno razmišljanje. Ona je objavila i knjigu „Zašto Redovnica“u kojoj otkriva vlastito svjedočanstvo odgovora na pitanje o redovništvu onima koji se za nj žele opredijeliti, svima koji žele aktualno promišljati o sadašnjoj i budućoj ulozi i mjestu redovništva u Crkvi i hrvatskome društvu. U formi meditativnih tekstova autorica razmatra dostojanstvo poziva, poslanja i zadaće koju je redovnicima povjerio Isus Krist, ali i pruža izvrsne poticaje za razmišljanje kroz crkvenu godinu, pred kapitul, duhovne vježbe ali i u svagdašnjem životu.

Za kraj je spomenula 26. studenog kada će se u organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u 19 sati u dvorani “Vijenac” na zagrebačkom Kaptolu izvesti redovnička himna “Hvala redovnika” koju izvodi Redovnički Band Aid. To je himna i video spot čije je stihove napisao Tomislav Baran, a glazbu i aranžman Toni Eterović. Pjesmu je otpjevao zbor od 102 redovnice i redovnika, od kojih je bilo 16 solista. Himna je snimljena i Redovnički band aid je osnovan u povodu Godine posvećenoga života koju 30. studenoga 2014.,na prvu nedjelju došašća, otvara papa Franjo.