Direktor tvrtke za komunalne usluge Hober Korčula, Marko Milat, zabrinut je glede plana izgradnje Centra za gospodarenje otpadom na lokaciji Lučino razdolje u Dubrovačkom primorju. Smatra da Centar neće riješiti problem gospodarenja otpadom otoka Korčule nego zakomplicirati već tešku situaciju. Otok Korčula je drugi otok po naseljenosti nakon Krka. Cijena transporta papira je veća od vrijednosti istog.

– Sasvim sigurno da hitno treba pronaći konačno rješenje problema odlaganja otpada na otoku Korčuli, jer sadašnji model, osim što je civilizacijski neprihvatljiv, više nema mogućnosti dugoročne održivosti. Naime, velika većina postojećih odlagališta je pretrpana i za koju godinu više neće imati raspoloživog prostora za odlaganje otpada – izjavio je Milat.

Smatra kako bi bilo logično otpad riješiti unutar jednog prirodnog područja, a nema prirodnije cijeline od otoka. Zbog toga je teško shvatiti zašto se forsira odvoz smeća s otoka na kopno što zasigurno nije najekonomičnije rješenje.

– U pronalaženje, tj. uvođenje, novih rješenja svakako treba krenuti uvažavajući “načela gospodarenja otpadom” (članak 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom) i “red prvenstva gospodarenja otpadom” (članak 7.). Ako pročitamo gornja načela, a naročito “načelo blizine” nisam siguran da ŽCGO na lokaciji koja se predlaže ispunjava isto. Taj otpad će putovati 150 kilometara sa šleperima i prikolicama, što će sigurno primjerice na Pelješcu ugrožavati sigurnost prometa u turističkoj sezoni. Jadrolinija je već rekla da neće primati kamione u svoje redovne linije, nego samo po noći, što opet poskupljuje stvar i izaziva zagađenje okoliša – napominje Milat.

Problem sa Centrom za gospodarenje otpadom je taj što ne predviđa iskorištavanje energije koja bi se mogla dobiti od mješanog otpada. Primjer nam je slovenski grad Celje koji je morao dodatno uložiti u izgradnju toplane pored postojećeg Centra kako bi se dobio i taj dodatni aspekt iskorištavanja toplinske energije. O tom eventualnom dodatnom trošku Ministarstvo za zaštitu okoliša i prirode ne govori.

Milatov prijedlog rješenja su montažne spalionice koje bi ujedno služile za preradu komunalnog otpada u toplinsku energiju. – Svi otočki načelnici naručili su studiju rješenja gospodarenja otpadom na otoku. Nijemci su napravili sedam različitih varijanti od kojih bi jedna bila županijski centar, a ostalih šest varijanti uključuje jednu do dvije mini-spalionice odnosno energane na otpad. Studija je pokazala da bi najbolje rješenje bilo sa dvije mini-energane koje bi bile na zapadnom i istočnom dijelu otoka. Izgradnja i eksploatacija gospodarenja otpadom bila bi otprilike tri puta jeftinija nego odlaganje na županijskom centru  u Lučinom razdolju. Jedna spalionica bi koštala oko dva milijuna eura, a prema postojećoj studiji za županijski centar on košta 40 milijuna eura – rekao je Milat.

U prilog spalionici ide i cijena. Navodno će cijena na ŽGCO za jednu tonu odlaganja biti 130 eura, a u spalionici 40 eura plus korist od toplinske i električne energije. Mini-spalionice koje bi se postavile na Korčuli su veličine dva brodska kontejnera za jednu spalionicu, a jedan proizvođač je bio čak spreman iznajmiti ih na godinu dana, kako bi mogli provjeriti funkcionalnost. To je vrsta montažnog objekta koji se lako doveze i odveze. Ako bi se pokazalo dobrim, to bi bilo rješenje i za ostale otoke Lastovo, Vis, Hvar itd.

– Županijski centar je projektiran za 120 tisuća tona otpada godišnje, a mi prema nalazu državne revizije koja je nedavno bila u županiji proizvodimo oko 60 tisuća tona otpada. Stoga će Ministarstvo raditi i ponovno platiti novu studiju, tako je ministar Zmajlović rekao za nedavnog posjeta  Korčuli – naglasio je Milat.

Ako bi Ministarstvo prihvatilo spalionice kao rješenje problema otoka Korčule, i ako još neki gradovi DNŽ-e  odaberu neka druga rješenja, onda se dovodi u pitanje funkcija županijskog centra za gospodarenje otpadom. Jednostavno ne bi postojala potreba za tako skupom investicijom.

– Treći problem koji imamo je da do 2024. u skladu s obvezama koje smo preuzeli pristupanjem EU je da na cijelom području mora biti izgrađen kanalizacijski sustav sa biološkim pročistačima i na svima njima stvarat će se velike količine otpadnog mulja, kojega prema informacijama koje imamo županijski centri neće primati, pa je rješenje jedino spaljivanje i tu se postavlja pitanje gdje će se to spaljivati – istaknuo je Milat.

Na pitanje zašto otoci nisu izdvojeni kao poseban način rješavanja otpada u usvojenoj Strategiji  i  Planu gospodarenja otpadom RH glasnogovornik Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Tomislav Marinović, odgovorio je:

– Kada bismo dijelove zemlje promatrali izolirano, dogodilo bi se da jedan grad za sebe i svoje stanovnike, ili jedan otok, može osigurati rješenje zbog kojeg bi građani susjednog grada komunalnu uslugu plaćati dva, tri pa i pet puta više. Zato se sustav mora osmisliti i izgraditi tako da se pronađe optimalna opcija za sve stanovnike Hrvatske. Taj optimum je izgradnja 13 centara za gospodarenje otpadom raspoređenih diljem Hrvatske i potpomognut sustavom pretovarnih stanica. Centri kao suvremene tvornice na taj način prerađuju otpad – sirovinu. Za njihovu financijsku održivost planovi se rade s procijenjenom količinom ulazne sirovine – otpada. Stoga se pojedini gradovi i općine koji  gravitiraju pojedinom centru moraju uklopiti u njihov model i ne mogu donijeti samostalnu odluku poput ove koju predlažete. Na razini države definiran je broj i lokacija centara. Nakon toga, Ministarstvo ne diktira tehnologiju nego svaki pojedini centar bira među pet posto najboljih raspoloživih  i za njih studijom izvodljivosti dokazuje opravdanost. U tom smislu postrojenja za energetsku obradu nisu ni zabranjena ni isključena ukoliko se uklapaju u nacionalni okvir.

– Pri izradi dokumentacije za centre kojom se osigurava sufinanciranje izgradnje centara do visine 90% sredstvima EU fondova i Fonda za zaštitu okoliša kroz studiju izvodljivosti traži se optimalno rješenje unutar pet posto najboljih raspoloživih tehnologija prihvatljivo za okoliš, održivo tijekom životnog vijeka centra od 30 godina i po najboljoj mogućoj cijeni za građane. Centri kao suvremene tvornice na taj način prerađuju otpad – sirovinu. Za njihovu financijsku održivost planovi se rade s procijenjenom količinom ulazne sirovine – otpada – izjavio je Marinović.

Međutim u izjavi za Poslovni.hr, ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović na pitanje rješavanja makarskog problema otpada je rekao kako nema smisla da se otpad iz Makarske razvozi stotinama kilometara diljem Hrvatske. Postavlja se pitanje zašto je Ministarstvu onda prihvatljivo da se otpad s otoka Korčule vozi u 150 kilometara udaljeno Lučino razdolje.

Ekološki osviještene Švicarska, Njemačka, Austrija rješavaju otpad spalionicama. U Beču su velike spalionice u samom centru grada izvor topline za veliki broj stambenih i poslovnih objekata.

Tekst i foto: Dina Cahun