Tog dana (prije bitke kod Lepanta) velika je turska sila pod zapovijedanjem alžirskoga potkralja Uluza Alije napala Korčulu.Iako je grad bio pod vlašću Mletaka, knez i plaćena vojska su pobjegli. Korčulane je za obranu pripremio i uspješno vodio arhiđakon svećenik Antun Rozanović. Topovima (neki su još izloženi na gradskim zidinama), kamenjem i vrelim uljem turska je vojska odbijena.Sačuvani Rozanovićev dnevnik govori da je iznenada počelo jako nevrijeme i oštetilo tursko brodovlje, koje je pronašlo zaštitu u zaljevu Svetom Nikoli, gdje su opustošili to predgrađe uz crkvu i samostan dominikanaca.Kad se učinilo da bi napadači mogli ući u grad preko te uvale, snalažljiva obrana  uz topove (neki su i danas izloženi na gradskim zidinama),pa kamenjem,vrelim uljem i drugim pomagalima turska je opsada bila odbijena,te su Turci,s velikim gubicima brodova i posade, morali odustati od osvajanja Korčule.Ta se pobjeda u Korčuli smatra jednim od najvažnijih datuma u povijesti, a vjeruje se da je Gospa uslišila molitve i pomogla da se grad obrani.Proslava današnjeg blagdana Velike Gospe počela je jutarnjom zavjetnom misom u Gospinoj kapelici, pokraj Gradske vijećnice, izgrađenoj u spomen na obranu Korčule od Turaka po Gospinu zagovoru, jer je na tome mjestu Rozanović održao propovijed i hrabrio građane. Jutarnju je zavjetnu svetu misu vodio zamjenik korčulanskog župnika don Frana Kuraje Isusovac pater Krešimir Djaković župnik iz Sarajeva, a nakon ljubljenja i iskazivanja počasti moćima Blažene Djevice Marije štovatelji su se u procesiji ponovo vratili u katedralu.Kasno poslijepodne je bila procesija sa Gospinom slikom od samostana sv. Nikole do centralnog trga Plokata(obiteljske kuće Bonguardo) i natrag,uz moljenje krunice, pjevanje Gospinih pjesama i “Tebe Majku Božju hvalimo”. Procesiju je kao i misu vodio i Propovijedao uz asistenciju starješine samostana pater Draga Kolimbatovića otac dominikanac Mato Bošnjak iz Zagreba(donedavni starješina u Korčuli), koji je skupa s pukom slaveći svetu misu Gospi u čast naglasio kako se njezino ime štuje od najranijih dana kršćanstva,a korčulanima je dodatno značajna da joj iskažu zahvalnost za isprošenu milost koja je svojim zagovorom spasila grad. Iza mise je bila zakuska u auli samostana.Mise su se molila za mir u Iraku,Siriji, Palestini, Nigeriji,Ukrajini i na cijelom svijetu,što je prethodilo pozivom i apelom pape Franja u molitvi cijele Crkve za mir,kao i dubrovačkog biskupa “da molimo Blaženu Djevicu Mariju na nebo uznesenu,Kraljicu mira, da zagovara, hrabri i tješi našu braću i sestre u nevolji i u trenutcima njihove kušnje.“