Maškarana zabava u Domu starih u Korčuli

Korčula, 6. veljače 2013. Danas je održano tradicionalno maškarano druženje skrbnika Doma za stare i nemoćne iz Korčule s korisnicima Domova za starije i nemoćne osobe Majka Marija Petković iz Blata i doma iz Vele Luke.
3_dobro-nam-dosli

U ime domaćina, dobrodošlicu i ugodno druženje je poželio ravnatelj Bojan Lozica, ne zaboravivši odmah na početku spomenuti njihovu skrbnicu Mariju Ciprijan, u gradu poznatiju kao Mara Lastovka.

Mara je punih 40 godina bila kraljica korčulanskih maškara,  a sada je i naša, ponosito je spomenuo “prenamjenu” popularne sugrađanke, koja je i svakodnevna kraljica u Domu za starije i nemoćne. Od nje se nije odvajao novo pridošli Omer Velić iz Žrnova, koji je u ovoj priredbi bio Sulejman Veličanstveni, ne zaboravlja svoje carstvo, ali sluša Njezino Kraljevsko Visočanstvo.

– Iman dicu, ali svi oni imaju svoje živote, kaže Kraljica Marija, meni je draže bit ovdje sa svojim prijateljima i osobljem, imam čistu postelju i hranu, volim vesele ljude, i oni volu mene.

Delfa Hodnik, socijalna radnica Doma u Korčuli, je sa svojim kolegicama iz Blata i Vele luke dogovorila daljnju suradnju i posjete, uz timski rad, gdje skrbnici pronalaze emotivnu podršku, preostale psiho-fizičke sposobnosti i lakše prevladavaju probleme starosti, bolesti i samoće. Mnogi su uz pjesmu klape Štrop plesali i pjevali,a u pauzama uz čašćenje, budili uspomene i sjećanja na godine kada su bili mladi i drukčije se zabavljali. Neki su od njih sami izradili maske i crteže na temu maškara, što je bio dodatni povod razgovora.

Ipak, uz druženje i pjesmu čula se uglavnom ženska riječ.

Malobrojni muškarci su se teže snalazili, pak su žene pričale o svemu i svačemu. One pokretljivije imaju mogućnosti za poneki hobi, ručni rad, gledaju TV. Na zdravstvenu zaštitu, hranu i čistoću nemaju primjedbi. Razgovarao sam s našim nekadašnjim sugrađaninom Ivicom Didovićem, sjećamo ga se s nadimkom Tuhobić, kojega život nije štedio. Sada se u Veloj Luci druži s mlađom skrbnicom, pomažu ono što smiju s osobljem, dok Ivica priča da se osjeća dobro, pa i invalidnost lakše podnosi.

U kreativnoj radionici žene su pojmljivo radile i izradile pokladnog krivca, i prije od ostalih udruga maškara ,nazvale ga Pedro, koji nije spaljen, nego visi i trpi sve krivnje daća i nedaća.Pravi oblik pogledajte na fotografiji, čiji je vrhunac života već prošao.NEKA VISI PEDRO.

Tekst i snimak: Niko Perić