– Bila je nedjelja, 7. siječnja 1962. godine, prisjeća se Andrija, kada smo jedno drugome rekli „Da“. Tada sam je javno poljubio prvi put.
U prisustvu svoje djece, unučadi, rodbine i prijatelja dugim je poljupcem i zlatnim prstenom zahvalio svojoj Mariji koja se je trudila za uspješan brak praćen s puno ljubavi, poštovanja, odanosti, razumijevanja, povjerenja, pa i trpljenja i popuštanja.

Supruga Marija mu je pred brojnim svjedocima velikim poljupcem uzvratila, pustila suzu gledajući treći po redu zlatni prsten (dva su se istrošila) i iznenada podsjetila supruga: – A nisi reko, kakav je potres bio kad smo se vjenčali. Prisutni su na svečanosti promislili da se tresao krevet, ali je Andrija preduhitrio njihova šaljiva, glasna razmišljanja riječima: – Bio je veliki potres .Čim smo napustili crkvu sve se počelo tresti, kuće su se tresle, kupe i dimnjaci su padali po podu, popucali su zidovi, životinje se uznemirile, a i mi. Prvu bračnu noć umjesto u krevetu, prespavali smo u bačvi, ispričao je Andrija.

– Zato sada imate dobro vino, dodao je Marijin brat, Luka Tasovac.

Kroz zajednički pedesetogodišnji život, dobili su dva sina, Jakova (rođen 1962.) i Luku (1964.).

Jakov se vjenčao s Marom iz Dubrovnika, imaju kćer Andreju (12 godina),dok je Luka pronašao Milenu iz Korčule, imaju troje djece, Mariju (21), Ivana (19) i Nikolinu (13 godina).

Andrija i Marija su za vrijeme proslave zlatnog pira bili i prevoditelji svojim dugogodišnjim njemačkim prijateljima, Johanu i Ani Dreyer koji već 40 godina dolaze kod Tomića na ljetovanje. Oni svake godine po nekoliko puta dolaze u Čaru, zaljubljeni su u prirodu i valu Zavalaticu, gdje planiraju sagraditi kuću.

Uz proslavu ovog lijepog i rijetkog jubileja, slavljenici su pričali kako su prije 30 godina bili u Australiji (kod Andrijinog brata Ivana).
-Sve bi nam ugodili, govori Andrija, ali doma je Amerika.
Boravili su tamo mjesec dana, i željeli se što prije vratiti svojoj Čari, maslinama i lozama, od kojih imaju kvalitetno ulje i čuveno bijelo vino Pošip, kojega pune u boce, s etiketama na kojima se uz prezime Tomić primjećuje dodatak Mafrin.

– Puno je Tomića u Čari, i svaki ima neki nadimak, kaže Andrija, a naš nadimak Mafrin je po našemu pradjedu koji je bio najbolji plesač plesa Mafrina.

Marija je cijeli život domaćica. I danas s brine o kozama, kravi, psu… Bere grožđe i masline, priprema hranu za sebe i Andriju,često navrate i unuci da s babom i didom probaju kupus ili blitvu iz lonca na kominu,di se popeče i kruh.

Andrije je nedavno operirao kuk. Teže hoda, ali se ne da .Zna poći i barkom na more, ulovit štogod za večeru.

Do nedavno je bio vrsni ribolovac, a i sada tvrdi da su riba i zeje najzdravija hrana.

Andrija je umirovljenik. Radio je kao zavarivač u korčulanskom brodogradilištu 36 godina, i s beneficiranim stažem uspio dočekati mirovinu. Žao mu je što je propalo brodogradilište, Mediteranska plovidba, hotelsko je u krizi, nema Zanatskog građevnog poduzeća, nema Trgovačkog poduzeća Gradina.
– U tim je firmamo bilo zaposleno preko tri tisuće r

– Bila je nedjelja, 7. siječnja 1962. godine, prisjeća se Andrija, kada smo jedno drugome rekli „Da“. Tada sam je javno poljubio prvi put.
U prisustvu svoje djece, unučadi, rodbine i prijatelja dugim je poljupcem i zlatnim prstenom zahvalio svojoj Mariji koja se je trudila za uspješan brak praćen s puno ljubavi, poštovanja, odanosti, razumijevanja, povjerenja, pa i trpljenja i popuštanja.

Supruga Marija mu je pred brojnim svjedocima velikim poljupcem uzvratila, pustila suzu gledajući treći po redu zlatni prsten (dva su se istrošila) i iznenada podsjetila supruga: – A nisi reko, kakav je potres bio kad smo se vjenčali. Prisutni su na svečanosti promislili da se tresao krevet, ali je Andrija preduhitrio njihova šaljiva, glasna razmišljanja riječima: – Bio je veliki potres .Čim smo napustili crkvu sve se počelo tresti, kuće su se tresle, kupe i dimnjaci su padali po podu, popucali su zidovi, životinje se uznemirile, a i mi. Prvu bračnu noć umjesto u krevetu, prespavali smo u bačvi, ispričao je Andrija.

– Zato sada imate dobro vino, dodao je Marijin brat, Luka Tasovac.

Kroz zajednički pedesetogodišnji život, dobili su dva sina, Jakova (rođen 1962.) i Luku (1964.).

Jakov se vjenčao s Marom iz Dubrovnika, imaju kćer Andreju (12 godina),dok je Luka pronašao Milenu iz Korčule, imaju troje djece, Mariju (21), Ivana (19) i Nikolinu (13 godina).

Andrija i Marija su za vrijeme proslave zlatnog pira bili i prevoditelji svojim dugogodišnjim njemačkim prijateljima, Johanu i Ani Dreyer koji već 40 godina dolaze kod Tomića na ljetovanje. Oni svake godine po nekoliko puta dolaze u Čaru, zaljubljeni su u prirodu i valu Zavalaticu, gdje planiraju sagraditi kuću.

Uz proslavu ovog lijepog i rijetkog jubileja, slavljenici su pričali kako su prije 30 godina bili u Australiji (kod Andrijinog brata Ivana).
-Sve bi nam ugodili, govori Andrija, ali doma je Amerika.
Boravili su tamo mjesec dana, i željeli se što prije vratiti svojoj Čari, maslinama i lozama, od kojih imaju kvalitetno ulje i čuveno bijelo vino Pošip, kojega pune u boce, s etiketama na kojima se uz prezime Tomić primjećuje dodatak Mafrin.

– Puno je Tomića u Čari, i svaki ima neki nadimak, kaže Andrija, a naš nadimak Mafrin je po našemu pradjedu koji je bio najbolji plesač plesa Mafrina.

Marija je cijeli život domaćica. I danas s brine o kozama, kravi, psu… Bere grožđe i masline, priprema hranu za sebe i Andriju,često navrate i unuci da s babom i didom probaju kupus ili blitvu iz lonca na kominu,di se popeče i kruh.

Andrije je nedavno operirao kuk. Teže hoda, ali se ne da .Zna poći i barkom na more, ulovit štogod za večeru.

Do nedavno je bio vrsni ribolovac, a i sada tvrdi da su riba i zeje najzdravija hrana.

Andrija je umirovljenik. Radio je kao zavarivač u korčulanskom brodogradilištu 36 godina, i s beneficiranim stažem uspio dočekati mirovinu. Žao mu je što je propalo brodogradilište, Mediteranska plovidba, hotelsko je u krizi, nema Zanatskog građevnog poduzeća, nema Trgovačkog poduzeća Gradina.
– U tim je firmamo bilo zaposleno preko tri tisuće radnika,a sada nam se unuci nemaju gdje zaposliti.

Slavljenici su zahvalili svojoj djeci što su organizirali ovu svečanost. Do kasnih večernjih sati pričali su se vicevi i dogodovštine, a na kraju, zajednička poruka mladima: – Volite se, svađom ćete malo postići, a kad budete stariji ,naša je prognoza da ćete sigurno tvrditi da je bilo bolje kad ste bili mladi.

Tekst i snimak :Niko Perić

adnika,a sada nam se unuci nemaju gdje zaposliti.

Slavljenici su zahvalili svojoj djeci što su organizirali ovu svečanost. Do kasnih večernjih sati pričali su se vicevi i dogodovštine, a na kraju, zajednička poruka mladima: – Volite se, svađom ćete malo postići, a kad budete stariji ,naša je prognoza da ćete sigurno tvrditi da je bilo bolje kad ste bili mladi.

Tekst i snimak :Niko Perić